— Gvatemala —

Zemlja vječnog proljeća

Republika Gvatemala država je u Srednjoj Americi koja izlazi na Tihi ocean i Karipsko more. Na kopnu graniči s četiri države: Meksikom, Belizeom, Hondurasom i Salvadorom.

Prvi dokazi o ljudskim naseljenicima u Gvatemali sežu barem do 12.000 pr. kr. Pretkolumbovska povijest Srednje Amerike dijeli se na 3 razdoblja: pretklasično od 2000. g. prije Krista do 250. g. nakon Krista, klasično 250. - 900. g. nakon Krista i kalističko 900. - 1500. g. nakon Krista. Klasično razdoblje odgovara civilizaciji Maja. Predstavljeno je brojnim lokacijama diljem Gvatemale, iako je najveća koncentracija u departmanu La Petén. Ovo razdoblje karakterizira razvoj neovisnih gradova-država i kontakt s drugim kulturama Srednje Amerike. Trajalo je oko 900 godina, nakon čega su propale klasične civilizacije Maja. Pripadnici Maja su ubijeni ili su umrli od gladi. Do današnjih dana u gvatemalskim prašumama arheolozi su otkrili preko 60 000 majanskih građevina.

Španjolska je početkom 1519. godine poslala nekoliko ekspedicija na Gvatemalu. Hernán Cortés, koji je vodio španjolska osvajanja u Meksiku, dodijelio je dozvolu kapetanu Gonzalu de Alvarado i njegovom bratu Pedru de Alvaradu da osvoje ovu zemlju. Tijekom kolonijalnog razdoblja, Gvatemala je bila generalna kapetanija (Capitanía General de Guatemala) kao dio Potkraljevstva Meksiko unutar Španjolske. Ova regija nije bila bogata mineralima (zlato i srebro) kao Meksiko i Peru te ju se nije smatralo važnom. Glavni proizvodi su šećerna trska, kakao, plava boja añil i crvena boja cochineal koja se dobiva od kukaca. Prvi glavni grad je dobio ime Tecpan Guatemala, osnovan 25. srpnja 1524. s imenom Villa de Santiago de Guatemala i bio je smješten u neposrednoj blizini Iximché. 11. rujna 1541. grad je potopljen kada se laguna u grotlu od Agua vulkana srušila zbog jakih kiša i potresa. 15. rujna 1821. Gvatemala je proglasila svoju nezavisnost od Španjolske, ali je uklopljena u meksičko carstvo, koje je dvije godine kasnije raspušteno.

Više od polovice stanovnika Gvatemale potomci su Maja i mješanci mestici, poznati pod lokalnim nazivom Ladinos (potomci Španjolaca i raznih majanskih plemena). Stanovništvo je poglavito ruralno, rimokatoličko, manjim dijelom protestantsko i islamsko te pripadnici tradicionalnih majanskih religija. Prema popisu iz 2002. Gvatemala ima 13.314.079 stanovnika. Etnički sastav je šarolik. Bijelaca ima oko 12% i njima je španjolski materinji jezik. 3 186 429 gvatemalskih državljana govori nekim od indijanskih jezika kao materinskim (42.8% od ukupnog stanovništva), a najrasprostranjeniji je k'iche' majanski (1 000 000).

Guatemala, zemlja u razvoju, i dalje se suočava s mnogim socijalnim problemima i nalazi se među 10 najsiromašnijih zemalja u Latinskoj Americi. Neki od glavnih proizvoda za izvoz su kava, voće, povrće, cvijeće, rukotvorine i odjeća. Poljodjelstvo je glavni izvor gvatemalskog bogatstva. Glavni su proizvodi kava, banane, pamuk, šećer i začin kardamon. Kava zlatna kultura, istisnula je banane kao glavni izvozni artikl.

Gvatemala; od 11. do 4. mjeseca

Turistička agencija FOSCROT TRAVEL od 11. do 4. mjeseca svake godine nudi personalizirana putovanja u Gvatemalu u aranžmanima za minimalno 2 osobe u trajanju od minimalno 10 dana boravka (iako nije uvjet, posjeta Gvatemali može se kombinirati s putovanjem u najmanje još jednu srednjeameričku destinaciju iz naše ponude: Panamu i/ili Kostariku iili Nikaragvu). Standardni aranžman obuhvaća posjet bivšoj kolonijalnoj prijestolnici Antigua Guatemala, obilazak plantaže kave, uspon na aktivni vulkan Pacaya, obilazak najveće otvorene tržnice Srednje Amerike Chichicastenango, plovidbu jezerom Atitlán s posjetom majanskim selima, obilazak arheološkog majanskog lokaliteta Quiriguá, plovidbu rijekom Dulce uz obilazak gradića Livingstone koji leži uz Karipsko more, obilazak Tikala, jednog od najspektakularnijih majanskih nalazišta te posjet živopisnom gradiću Floresu. Posljednji dan našeg putovanja rezerviran je za obilazak glavnog grada, Guatemala Cityja. O povijesti i značaju svih znamenitosti koje su dio naše standardne ponude mogli bismo pisati jako puno, no s obzirom na to da svi naši putnici dobivaju dvojezični vodič (na hrvatskom i engleskom jeziku) u vlastitom izdanju, u nastavku ćemo uz pregled obilazaka istaknuti samo nekoliko važnih informacija o pojedinim gradovima i povijesnim znamenitostima.

Antigua Guatemala ("Stara Gvatemala"), poznata jednostavno i kao Antigua ili la Antigua, je glavni i najveći grad istoimene općine i gvatemalskog departmana Sacatepéquez. Nalazi se u dolini Pankoy, okružena je vulkanima Volcán de Agua ("Vodeni vulkan", visok 3.766 m, prozvan je tako jer su s njega česti odroni blata u tekućem obliku, tzv. lahar), Acatenango (3.976 m) i najaktivniji Volcán de Fuego ("Vatreni vulkan", visok 3.763 m). Antiguu su osnovali Španjolci 1543. godine kao treći glavni grad vojne kolonije Gvatemala. Nalazi se na 1.500 m nadmorske visine i jako je uništen u katastrofalnom potresu 1773. godine, iako su sačuvani brojni povijesni spomenici. Zbog svoje iznimne barokne arhitekture, Antigua Guatemala je upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Amerikama 1979. godine kao "jedinstveni španjolski kolonijalni grad sagrađen u renesansnom planu pravilne mreže ulica i u idućih 300 godina ispunjen baroknim građevinama s jasnim utjecajem španjolske i mudéjar umjetnosti." Danas je Antigua veliko turističko središte, poznato po školama španjolskog jezika, a druga grana gospodarstva je proizvodnja kave.

Vulkan Pacaya je aktivni vulkan u Gvatemali koji je prvi put eruptirao prije otprilike 23.000 godina, dok su od španjolske invazije na Gvatemalu zabilježene najmanje 23 erupcije što ga svrstava u jedan od najaktivnijih vulkana Srednje Amerike. Vulkan Pacaya visok je 2.552 m. Nakon što je spavao gotovo cijelo stoljeće, 1965. godine je vrlo intenzivno eruptirao i od tada su erupcije vrlo česte što je omogućilo stvaranje mnogih lava tokova koji polako izlaze s padina. Vijest o ovom fenomenu se proširila i za posljedicu imala znatno povećanje lokalnog turizma. Snažna erupcija koja se dogodila 27. svibnja 2010. s pepelom koji je dosezao i visine od 1500 m uzrokovala je zatvaranje Međunarodne zračne luke La Aurora, jer je ova erupcija proizvela vulkansku pješčanu kišu kroz Guatemala City, Escuintla i Sacatepéquez. Posljednja erupcija dogodila se 2014. godine, a dosegla je vrhunac 2. ožujka 2014., što je rezultiralo padom pepela sve do gradova Guatemala City, Antigua i Escuintla.

Jezero Atitlán nalazi se u prekrasnom gorju planinskog lanca Sierra Madre. To je najdublje jezero u Srednjoj Americi s površinom od 130 km2. Okruženo je s tri vulkana, a i samo jezero je vulkanskog podrijetla. To je ogromna kaldera ispunjena vodom, koju je stvorila erupcija prije 84.000 godina. Jezero Atitlán poznato je kao jedno od najljepših jezera na svijetu i jedna je od najvažnijih turističkih atrakcija Gvatemale. Njemački istraživač i prirodoslovac Alexander von Humboldt nazvao ga je "najljepšim jezerom na svijetu", a pisac Aldous Huxley je u svom putopisu iz 1934. godine Beyond the Mexique Bay napisao "Jezero Como, čini mi se, doseže krajnju granicu živopisnosti, ali Atitlán je Como s dodatnim ukrasima nekoliko golemih vulkana." Petnaestak gradova i sela koja okružuju jezero Atitlán pod utjecajem su majanske kulture i mnogim stanovnicima tih mjesta je još uvijek majanski jezik prvi jezik kojim se koriste.

Chichicastenango je grad u El Quiché departmanu Gvatemale, poznat po svojoj tradicionalnoj K'iche 'Maya kulturi. Španjolski osvajači dali su gradu ime iz jezika nahuatl koji su koristili njihovi vojnici iz Tlaxcale: Tzitzicaztenanco. Njegov izvorni naziv bio je Chaviar. Chichicastenango je gradić koji leži na nadmorskoj visini od 1.965 m. Okružen dolinama s planinama koje zatvaraju horizonte, Chichicastenango izgleda izoliran u vremenu i prostoru od ostatka Gvatemale. Kad su uske kamene ulice i crvene popločane krovove prekrivene maglom, gradić postaje čaroban. 92% stanovništva govori K'iche jezik (od čega njih 71% govori ujedno i španjolski), a preostalih 8% su govornici isključivo španjolskog jezika. Chichicastenango je poznat po svojoj tržnici koja se održava četvrtkom i nedjeljom gdje prodavači prodaju odjeću, maske koje plesači koriste u tradicionalnim plesovima, rukotvorine, hranu, cvijeće, keramiku, drvene kutije, začine, ljekovite biljke, svijeće, copal (tradicionalni tamjan), cal (kamenje za pripremu tortilja), svinje i piliće, mačete i druge alate. U središnjem dijelu tržnice nalaze se male zalogajnice (comedores).

Nacionalni park Río Dulce proglašen je zaštićenim područjem 1955. godine. Ima oko 13 tisuća četvornih hektara, a prepoznatljiv je po svojoj spektakularnoj ljepoti. Prirodno je stanište za 202 vrsta ptica, 44 vrste vodozemaca, 87 vrsta gmazova i 128 vrsta sisavaca, od kojih je najimpresivnija morska krava, koja je i ugrožena vrsta. Rijeka Dulce ("Slatka rijeka") počinje sa svojim tokom na mjestu gdje izlazi iz jezera Izabal. Na ulazu u rijeku nalazi se mala kolonijalna utvrda, dvorac San Felipe de Lara, koji je sagrađen s ciljem da zaustavi gusare koji ulaze u jezero s Kariba kada je ovaj dio Srednje Amerike bio važan pomorski položaj, a protječe ispod jednog od najvećih mostova Srednje Amerike. U svom toku rijeka se ulijeva i u dugo usko jezero El Golfete, duljine 16 kilometara, nakon čega počinje sa svojim vijugavim tokom u spektakularnom klancu čije se vapnenačke zidine uzdižu i do visine od 90 m, a prekrivene su stablima tikovine, mahagonija i palmi. Rijeka završava svoj tok u Karipskom moru u blizini gradića Livingstona koji ima snažnu Garifuna zajednicu. Garifuna je tamnoputi indijanski narod karipskog porijekla, danas naseljen u srednjoameričkim državama Honduras, Belize, Gvatemala i Nikaragva. Ime Crni Karibi nose zbog svoje veoma tamne puti zbog koje su sličniji crncima nego Indijancima. Ovu tamnu put Crni Karibi su naslijedili miješanjem s crnačkim stanovništvom na srednjoameričkoj obali, nakon što ih je dio 1795. s antilskog otoka Sveti Vincent deportiran na otok Roatan pred honduraškom obalom.

Quiriguá je bio veliki pretkolumbovski grad Maja; danas arheološki lokalitet u jugoistočnom gvatemalskom departmanu Izabal. Iako je ritualna arhitektura Quirigue jako skromna, ona ima raskošne skulpture, uključujući i najveće monolitne pretkolumbovske spomenike podignute u Amerikama općenito. Zbog toga je Arheološki park Quiriguá upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine još 1981. godine jer su "njegove dojmljive stele i kameni kalendari iz 8. stoljeća nezamjenjivi izvori za proučavanje civilizacije Maja, a njegove zoomorfne i antropomorfne skulpture su među najatraktivnijim pretkolumbovskim spomenicima općenito". Monumentalni kompleksi koji se nalaze oko središnjeg trga, ceremonijalni trg i trg hramova su izvanredno složeni s vrlo razrađenim sustavom piramida, terasa i stubišta, koji su potpuno promijenili prirodnu konfiguraciju tla. Proizvodnja monolitnih kamenih spomenika, stela, s tekstovima hijeroglifa, definira početak i kraj klasičnog razdoblja civilizacije Maja (600. - 900. g.). Stele su i dalje glavni pismene kronike ove izgubljene civilizacije, ali i ključ za njihov visoko napredan sustav kalendara. Kao i većina majanskih spomenika, one su podignute u spomen na neko razdoblje i značajne povijesne događaje. Tijekom kratkog vremena podizanja stela, Quiriguá je bio jedan od samo dvaju gradova gdje su se redovito dizali spomenici koji obilježavaju kraj petogodišnjeg razdoblja. Ove ogromne kamene monolitne skulpture su vješto izrezbarene bez uporabe metalnog oruđa, jedinim dostupnim alatima - kamenim dlijetima i drvenim batovima. Većina spomenika je licem okrenuta sjeveru, čime je rano jutarnje sunce isticalo reljefnost površine. Stela E je bila posvećena 771. godine i najpoznatiji je majanski kamen na svijetu. Ona je visoka 10,6 m, 1,5 m široka i debela 1,2 m te teži oko 59 tona. Ovaj divovski biljeg stoji kao spomenik drevne civilizacije Maja i zaboravljenog vladara grada Quiriguá koji je na njegovom pročelju prikazan, tri puta veći od prirodne veličine. U neposrednoj blizini nalazi se još 21 spomenik i predstavljaju najbolji primjeri klasičnog majanskog klesarstva.

Tikal (majanski Tik'al za "kod izvora vode") veliki pretkolumbovski grad Maja, danas je arheološki lokalitet u sjevernom gvatemalskom departmanu El Petén. Tikal, koji je postojao već u 4. stoljeću pr. kr., bio je prijestolnica najsnažnijeg kraljevstva Maja iz vremena klasičnog razdoblja, od oko 200. do 900. godine. Tada je ovaj grad dominirao politički, gospodarski i vojno, gotovo cijelim područjem kulture Mayana, održavajući veze s drugim srednjoameričkim središtima poput velikog Teotihuacana u Meksičkoj dolini. Njegova monumentalna arhitektonska zdanja i grobnice vladara su prekriveni brojnim reljefima i hijeroglifima čiji su testovi i prizori doveli do toga da je Tikal najshvaćeniji veliki grad Maja. Zbog toga je Nacionalni park Tikal, osnovan prije svega za zaštitu arheološkog lokaliteta ali i njegovog prirodnog okoliša, upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine još 1979. godine jer su "njegove fantastične ruševine obrednog središta s hramovima, palačama i javnim trgovima, te nastambe, razbacani u slikovitom krajoliku raskošne vegetacije". Najstarije važno nalazište Maja, Tikal, ujedno je i jedno od najspektakularnijih. Poput prapovijesnih nebodera izdižu se iz tla džungle dvije piramide strmih strana koje stoje jedna nasuprot drugoj na dva kraja širokog trga. Na njihovim vrhovima nalaze se hramovi na čijim su vrhovima krunaste nadgradnje koje su nekoć bile ukrašene tajnovitim vjerskim simbolima oblikovanim u obojenoj štukaturi ili od isklesanog kamena. Okružene su s oko 350 manjih hramova i palača. Dva hrama, što se suočavaju, datiraju iz 8. st. Hramovi Divovskih jaguara nalaze se na vrhu 44 metara visoke stepenaste piramide. Kopajući ispod velike akropole u blizini, arheolozi su razotkrili tisuću godina starije građevine. Ispod najviših hramova naišli su na starije građevine naslagane u slojevima, a svaka novija opkoljava staru poput ljuske. Čini se da su Maje svakih nekoliko desetljeća zamjenjivali stara svetišta. Iskopavanja su otkrila i pogrebnu kriptu sa sarkofagom koji je, osim posmrtnih ostataka nekog vladara ukrašenih posmrtnom maskom od nefrita, sadržavao i najbogatije majanske grobne darove od kamena nefrita. Za vrijeme kasnog klasičnog razdoblja Tikal je bio jedan od najvećih središta Maja. Ustanovljeno je da je oko 4. st. tamo živjelo od 5.000 - 9.000 ljudi, što potvrđuju brojne ustanove (preko 4.000 u krugu od 16 km). U tom je razdoblju "izniklo" pet hramova od kojih je najviši četvrti (70 m). Građeno je još mnoštvo palača, obrednih platformi, rezidencija i struktura za tople kupke (vrste sauna), te pet kamenih cesta. U središtu grada nalazio se kompleks palača kraljevske obitelji i ostalih plemića. Tikalske piramide građene su u obliku velikih stepenica ili terasa, a vrh im je bio krnji kako bi se na njemu sagradio hram. Smatra se da je služio za promatranje zvijezda jer su Maje na tom području pokazali neobičnu spretnost izvodeći nadasve točne proračune iako nisu imali baš nikakvih sprava.

Flores je šarmantan i živopisan grad smješten u središtu jezera Peten-Itza i povezan s kopnom mostom iz sestrinog grada Santa Elena. Najčešća je ishodišna točka za posjet Tikalu, međutim sam grad za sebe je svojevrsna atrakcija zbog kolonijalnih zgrada crvenih krovova čiji živahno obojeni zidovi u plavoj, žutoj, zelenoj i ružičastoj boji obrubljuju uske kamenom popločane ulice.

Tijekom organizacije putovanja slijedimo sve vaše želje i potrebe, stavljajući poseban naglasak na vrijeme putovanja, budžet, sigurnost, udobnost, vaše prehrambene i ostale navike. U organizaciji svih naših putovanja ne vodimo se politikom prikazivanja cijene aranžmana sa skrivenim troškovima, kao niti politikom organizacije niskobudžetnih aranžmana. Smještaj u svim destinacijama organiziramo isključivo na bazi dvokrevetnih soba uz mogućnost simbolične nadoplate za jednokrevetnu sobu. FOSCROT TRAVEL ne radi tako da organizira aranžmane u kojima je potrebno ostvariti minimalan broj putnika kako bi se putovanje realiziralo, stoga su svi naši putnici sigurni da će uplaćeno putovanje za definirane datume uvijek biti realizirano, osim u slučaju više sile, poput elementarne nepogode i sl.

Sve aranžmane organiziramo u manjim avanturističkim grupama kako bi iskustvo svakog putnika bilo što intenzivnije. Naša je agencija prvenstveno specijalizirana za individualna i personalizirana putovanja te ćete svoje jedinstveno iskustvo u suradnji s nama, bez obzira gdje i koliko putovali, doživjeti uz pratnju vlastitog organizatora putovanja i iskusnog vodiča.

U svim rutama u organizaciji naše tvrtke strogo je zabranjeno prikupljanje kamenja, branje biljaka te lov i krivolov. Zabranjena je i kupovina suvenira, predmeta i namještaja na bazi zaštićenih biljaka i životinja, a u skladu s relevantnim zakonskim propisima. Svaka nezakonita radnja bit će prijavljena nadležnim institucijama bez odgađanja.

Tekst je zaštićeno autorsko djelo tvrtke FOSCROT LTD. Fotografije su zaštićene autorskim pravom i vlasništvo su tvrtke FOSCROT IMAGES LTD. Struktura ponude i koncept turističke ponude zaštićeno je intelektualno vlasništvo te je strogo zabranjeno daljnje komercijalno korištenje i distribucija bez odobrenja tvrtke FOSCROT TRAVEL LTD.

Jeste li spremni za avanturu?